Osnovna škola Nikola Tesla

7. siječnja 2016. godine navršavaju se 73 godine od smrti velikoga
hrvatskog i svjetskog znanstvenika Nikole Tesle, jednoga od najvećih umova
20. stoljeća, čiji su izumi izmijenili sliku svijeta i uveli ga u treći
milenij.


Tesla je najveći broj pronalazaka ostvario u SAD-u, čiji je državljanin bio
gotovo 60 godina. Preminuo je 7. siječnja 1943.g. u hotelu *New Yorker* na
Manhattanu, u sobi 3327 na 33. katu. Umro je u snu u 87. godini života.


Vijest je obišla svijet tek dva dana kasnije, kada je u hotelskoj sobi, u
kojoj je živio kao samac, pronađeno njegovo tijelo.



Da nije bilo Tesle, ne bi bilo mobilne telefonije i interneta, planetarne
elektroničke mreže, upravljanja na daljinu, radija i televizije,
helikoptera i fontana, ali i kućnih aparata, teških strojeva i turbina koje
proizvode struju.


Imao je oko 300 registriranih patenata u 26 zemalja, a prije sto godina
smislio je planetarnu razmjenu energije i povezivanje ljudi.



Nikola Tesla rođen je 10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan pokraj
Gospića u Lici. Rođen je u obitelji Milutina Tesle, pravoslavnog svećenika,
i Georgine Đuke, rođene Mandić.


Tesla je započeo školovanje u rodnome Smiljanu, gdje je pohađao njemačku
osnovnu školu. Nakon što je osnovnu školu završio u Gospiću, upisao se u
Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca. Slobodno je vrijeme najviše
volio provoditi s prijateljima. No, uživao je i u hvatanju ptica (ljubav
prema pticama pratit će ga cijeli život) i čitanju. U vrijeme puberteta
volio se kartati, ali tako zarađeni novac nikada nije nosio kući, već ga je
poklanjao drugima. Nakon završetka gimnazije dvije se godine nije školovao.
Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik, ali on se tomu
protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu. Na Visoku
tehničku školu u Grazu upisao se 1875. Prvu je godinu primao stipendiju
Vojne krajine, a druge je godine stipendija izostala jer je Vojna krajina
bila razvojačena. Zamolio je 1876. i 1878. stipendiju Matice srpske u
Novome Sadu, ali ju nije dobio. Početkom 1880. otišao je u Prag u želji da
nastavi studij, ali nema podatka da je završio studij na kojem od
sveučilišta. Tijekom studija upoznao se s Voltaireovim djelima te je
odlučio pročitati sve što je napisao. U konačnici je pročitao sva njegova
djela, ali ne samo to, nego ih je i naučio napamet.

6. lipnja (1884.) odlazi u Sjedinjene Američke Države i postaje američkim
državljaninom. U New York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko
vlastitih pjesama, proračunima za leteći stroj i preporukom Edisonova
suradnika Charlesa Batchelora u kojoj je pisalo: "Gospodine Edison,
poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je mladić koji stoji
pred Vama." Nakon ovakve preporuke Edison ga je zaposlio u svojoj tvrtki,
ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada, što je
vodilo neizbježnomu sukobu. Tesla je prekinuo rad s Edisonom kada ga je
ovaj uvrijedio zbog načina rada napisavši oproštajnu poruku sa sadržajem:
"Doviđenja, gospodine Edison."

1885. godine u New Yorku osniva vlastitu tvtku *Tesla* kada započinje
izradu prvih modela predviđenih za korištenje naizmjenične struje –
inovacije koja je preobrazila svijet.
Veliki protivnik Teslina izuma bio je Thomas Edison, zbog činjenice da je
uložio veliki kapital u jednosmjernu struju.

Zapaženo predavanje održao je 20. svibnja 1891. na Sveučilištu Columbia u
New Yorku naslovljeno *Pokusi sa strujama vrlo visoke frekvencije i njihova
primjena u umjetnoj rasvjeti*. O Teslinim izumima pisala su sva svjetska
glasila, a Tesla je držao predavanja širom Amerike i Europe. Gotovo sve o
čemu je govorio bilo je novo i na svakome predavanju prikazivao je začudne,
uvijek različite pokuse. U Parizu je primio vijest da mu je majka na umoru
te je otputovao u Gospić. Na povratku je na poziv gradonačelnika M. Amruša
održao 24. svibnja 1892. predavanje u Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Tim je
predavanjem podigao samopouzdanje inženjera u Hrvatskoj na visoku razinu,
pa su izgradili i pustili u pogon hidroelektranu za izmjeničnu struju na
Krki (Hidroelektrana Jaruga) samo nekoliko mjeseci nakon one na Niagari.
Teslin sustav višefaznih električnih struja i njegovu električnu rasvjetu
prikazala je tvrtka *Westinghouse* na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893., te
je predložila Teslin sustav izmjeničnih struja za elektranu na slapovima
Niagare. Hidroelektrana je bila završena 1896., a njome je visokonaponskim
dalekovodom (visoki je napon bitno smanjio gubitke) bio opskrbljivan oko 40
kilometara udaljen grad Buffalo, a potom i udaljeniji gradovi. U isto je
doba po New Yorku bilo raspoređeno nekoliko stotina malih elektrana
istosmjerne struje jer se ona zbog velikih gubitaka mogla prenositi samo na
udaljenosti do 3 kilometra. Za nekoliko godina Teslin se sustav višefaznih
izmjeničnih struja počeo rabiti u cijelome svijetu, a tijekom više od
jednoga stoljeća u osnovi se nije promijenio.


Godine 1895. u Teslinu je laboratoriju izbio požar koji je uništio sve
uređaje, nacrte, arhiv i Tesline privatne stvari. U samo godinu dana
podigao je novi laboratorij, u kojem je s transformatorom vrlo visokoga
omjera transformacije (poslije nazvanim Teslin transformator) postizao vrlo
visoke napone i stvarao vrlo snažna električna polja.


Kako je njegova pozornost ponajprije bila usmjerena na bežični prijenos
električne energije, Tesla je 1897. izgradio veliku odašiljačku i prijamnu
postaju na osami u Colorado Springsu i u njoj je usavršavao sustave za
bežični prijenos signala i električne energije, uz primjenu napona od
nekoliko milijuna volta.


U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. do rane 1900., došao
je do vjerojatno svoga najvećeg otkrića – strojnih valova. Pomoću ovoga
otkrića dokazao je da Zemlja može poslužiti kao električni vodič i može
reagirati kao glazbena vilica na električne vibracije na određenoj
frekvenciji. Tako je upalio 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na
udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka pojedinačno osvjetljavale
krug od 41 metra oko sebe. U to vrijeme bio je posve siguran da prima
signale s druge planete, a zbog čega je bio ismijavan.



Odlikovan je (1917.) Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkoga
instituta elektroinženjera.



Za sebe je tvrdio da nije izumitelj, već otkrivač stvari koje postoje u
prirodi oko nas. Za svoju uspješnost u izumiteljskom poslu sam tvrdio je da
zahvaljuje svojoj urođenoj sposobnosti nevjerojatne vizualizacije stvari,
procesa i događaja. Sukladno tomu, sve svoje pokuse prvo bi osmislio u
glavi, a potom ih praktično proveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost
imao odmalena te da ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od
stvarnosti, stoga je prolazio rukom ispred očiju da bi se uvjerio što je
stvarnost, a što mašta. Bio je izuzetno visok (199 centimetara) i
nevjerojatne tjelesne kondicije. To vjerno oslikava slučaj kada se jedne
zime poskliznuo na zaleđenu njujorškom pločniku i – umjesto da padne –
napravio je salto i dočekao se na noge. Učiniti takvo što bio bi problem i
nekomu mlađem, a kamoli Tesli koji je tada imao 80 godina. Usto je imao
izražen smisao za lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika.


U financijskim pitanjima bio je prilično nespretan, ekscentričan i
kompulzivan. I među znanstvenicima i u javnosti pratio ga je glas
samotnjaka i ekscentrika. Njegov ekscentrizam sprječavao ga je da ga ljudi
slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih izuma. Iako mu je bio potreban
novac, 1912. je odbio primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da
njegov suprimatelj Thomas Alva Edison nije pravi znanstvenik. Posljednje
godine svoga života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od
godišnjega honorara iz domovine. Imao je napredni zametak fobije, ali
istovremeno je bio briljantan znanstvenik koji je imao dara praktično
dokazati svoje hipoteze.



Unatoč tomu Tesla se danas smatra jednim od najplodnijih genija u
elektrotehnici. Njegova velika zasluga jest uvođenje izmjenične struje u
široku uporabu. Teslini izumi zasnovani na izmjeničnoj struji postali su
temelj cijelomu daljnjem razvoju elektrotehnike. Ostvario je oko tisuću
pronalazaka i patenata – trofazni sustav za prijenos električne snage,
generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i
drugo. Bio je i jedan od pionira radiotehnike: otkrio je sustav za bežično
upravljanje i davanje znakova na daljinu, pronašao je nov sustav
osvjetljenja, konstruirao je visokofrekventne alternatore kao osnovu
emisijskih radiostanica, proizveo je neprigušene elektromagnetske valove,
otkrio je i patentirao princip rezonancije za radioveze, izložio ideju o
međuplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih valova, a zamislio
je u cjelini radarski sustav.

Povodom sto godina njegova rođenja, 1956. godine jedinica za mjerenje
visokog napona dobila je Teslino ime, kojim je nazvana i jačina magnetnog
polja.



A naša Škola pak ima čast nositi ime toga Velikana.

Fotogalerija