Osnovna škola Nikola Tesla

Dana 10. listopada 2011. bili smo u Parku prirode Učka na terenskoj nastavi. Naučili smo kako se ponašati u prirodi. Divili smo se pogledu na poluotok Istru i na Italiju. Na početku našeg boravka posjetili smo selo Vela Učka i seosko domaćinstvo gdje nam je domaćin pokazao štene, malo tele, krave i svinje. Naučili smo da se životinje ne smiju uznemiravati.
Upoznali smo voditeljicu Martu koja nam je ispričala da Park prirode Učka postoji od 1999.g. Npomenula je i da prirodu ne smijemo uništavati jer smo i mi dio nje. Naučili smo da je površina Učke 160 km², a Vojak njezin najviši vrh visok 1401 m.
Zatim smo krenuli u šetnju planinarskim putem,a naše odredište je bila livada gdje smo imali nastavu. Upoznali smo neke šumske biljke i njihove plodove: žir plod hrasta, šipak plod koji ima puno C vitamina, marun ili pitomi kesten koji je jestiv, divlji kesten koji nije jestiv, bukvice plod bukve, gloga koji je vrlo sličan šipku. Doznali smo da na Učki raste muhara, vrlo otrovna gljiva kojoj kiša može isprati bijele točkice pa je možemo zamijeniti za neku jestivu gljivu. Upoznali smo i neke životinje, no moramo biti vrlo oprezni jer u prirodi vrebaju opasnosti sa svih strana. U prirodi nas mogu uhvatiti vremenske neprilike: vjetar, magla, kiša, gromovi i zato se trebamo prilagodno obući. Na povratku prema autobusu vidjeli smo veliko stado ovaca koje je čuvao pastir i pastirski pas.
Zaustavili smo se na još jednom mjestu koji se zove Poklon, a na web stranici o Parku www.pp-ucka.hr doznali smo ovo: Prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.
Tamo smo pojeli ručak i poigrali se. Neki su kupovali suvenire, a neki gledali prekrasan pogled na naš grad. Na putu prema Rijeci učiteljica Tanja nas je ispitivala o svemu što smo naučili i tako smo sretno stigli u Rijeku.

Lucija Guščić, Ema Maržić, Mia Šimić i Nika Usmiani 3.a

Dana 10. listopada 2011. bili smo u Parku prirode Učka na terenskoj nastavi. Naučili smo kako se ponašati u prirodi. Divili smo se pogledu na poluotok Istru i na Italiju. Na početku našeg boravka posjetili smo selo Vela Učka i seosko domaćinstvo gdje nam je domaćin pokazao štene, malo tele, krave i svinje. Naučili smo da se životinje ne smiju uznemiravati.
Upoznali smo voditeljicu Martu koja nam je ispričala da Park prirode Učka postoji od 1999.g. Npomenula je i da prirodu ne smijemo uništavati jer smo i mi dio nje. Naučili smo da je površina Učke 160 km², a Vojak njezin najviši vrh visok 1401 m.
Zatim smo krenuli u šetnju planinarskim putem,a naše odredište je bila livada gdje smo imali nastavu. Upoznali smo neke šumske biljke i njihove plodove: žir plod hrasta, šipak plod koji ima puno C vitamina, marun ili pitomi kesten koji je jestiv, divlji kesten koji nije jestiv, bukvice plod bukve, gloga koji je vrlo sličan šipku. Doznali smo da na Učki raste muhara, vrlo otrovna gljiva kojoj kiša može isprati bijele točkice pa je možemo zamijeniti za neku jestivu gljivu. Upoznali smo i neke životinje, no moramo biti vrlo oprezni jer u prirodi vrebaju opasnosti sa svih strana. U prirodi nas mogu uhvatiti vremenske neprilike: vjetar, magla, kiša, gromovi i zato se trebamo prilagodno obući. Na povratku prema autobusu vidjeli smo veliko stado ovaca koje je čuvao pastir i pastirski pas.
Zaustavili smo se na još jednom mjestu koji se zove Poklon, a na web stranici o Parku www.pp-ucka.hr doznali smo ovo: Prijevoj koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.
Tamo smo pojeli ručak i poigrali se. Neki su kupovali suvenire, a neki gledali prekrasan pogled na naš grad. Na putu prema Rijeci učiteljica Tanja nas je ispitivala o svemu što smo naučili i tako smo sretno stigli u Rijeku.

Lucija Guščić, Ema Maržić, Mia Šimić i Nika Usmiani 3.a