Osnovna škola Nikola Tesla

Osmi put za redom organizirano je natjecanje iz lokalne, zavičajne povijesti “Ča je ča?”. U organizaciji od Županijskog stručnog vijeća povijesti za osnovne i za srednje škole, Agencije za odgoj i obrazovanje – Podružnice Rijeka, Udruge nastavnika povijesti „RICLIO“, Grada Kastva do raznih muzeja i udruga, najveći je teret zasigurno ponijela OŠ “Milan Brozović” u Kastvu, čijem se lijepom prijemu nedovoljno zahvaljujemo.

            Teško uopće nagovorivši sedmaše na sudjelovanje – kakvo je to natjecanje? gdje idemo? zašto trčimo? rješavamo zajedno? – prijavljeni su bili pod imenom “Ježuviti”, ime koje se neobično svidjelo organizatorima, jer je čudno bilo vidjeti simpatičnu četvorku trinaestgodišnjaka kao stroge isusovce.

            Natjecanje, da upoznamo neke buduće natjecatelje, sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Odnosno, da su znaju povijest jednog kraja, moraju pokazati i na terenu! Svaka ekipa dobija zadatke koje mora obaviti u zadanom roku, bilo da nešto treba fotografirati, pronaći i donijeti, i za to dobija ili gubi bodove. Iako uvijek ima dovoljno vremena, smiješno bude vidjeti učenike kako trče po staroj jezgri Kastva, znojni i crveni.

            Nakon što su uspjeli sve zadatke izvršiti na terenu, izvršili su ih i na papiru – odjednom izađe komisija na dvorište i kaže da se za prvo mjesto moraju boriti OŠ “Nikola Tesla” i OŠ “Sveti Matej”, Viškovo. Upozorio sam ih još to jutro u šali, nemojte me sramotiti da budete prvi, a oni namjerno. Smijali su se i sa smješkom poslije išli kući. A Patrik Čunko, kao i ja, ni kriv ni dužan bio spominjan u medijima kao prvak (bili smo prekasno prijavili drugog učenika umjesto njega).

            Sljedeće godine neki drugi isusovci ili franjevci će se smijati i trčati po jednoj staroj jezgri (u Krku!), a nama ostaje uživati u sjećanju i – proslaviti!

            Po jednoj stvari će mi posebno ostati u sjećanju. Kad smo stigli u školu i čekali da program počne, Sara i Paula su pitale ako smiju brzo u wc – ajde, ali se brzo vratite. Međutim, njih su dvije brzo pretraživale školu tražeći učenika koji se iz njihovog razreda preselio u ovu školu i htjele su ga vidjeti. Uskoro su se s Tonijem vratile i bilo mu je jako drago vidjeti nas, a kasnije je s nama i sjeo, nazdraviti, pričati, zezati se na terasi jednog sunčanog listopadnog popodneva. Neke su stvari ipak važnije od natjecanja.

Ipak, da ne bude da je bilo što – pobjedili su dvadesetak osnovnih škola i lijepo se zabavili: Rene Šeša, David Antonio Modrušić, Sara Milić i Paula Tepuš.

prof. J. Naglić

Osmi put za redom organizirano je natjecanje iz lokalne, zavičajne povijesti “Ča je ča?”. U organizaciji od Županijskog stručnog vijeća povijesti za osnovne i za srednje škole, Agencije za odgoj i obrazovanje – Podružnice Rijeka, Udruge nastavnika povijesti „RICLIO“, Grada Kastva do raznih muzeja i udruga, najveći je teret zasigurno ponijela OŠ “Milan Brozović” u Kastvu, čijem se lijepom prijemu nedovoljno zahvaljujemo.

            Teško uopće nagovorivši sedmaše na sudjelovanje – kakvo je to natjecanje? gdje idemo? zašto trčimo? rješavamo zajedno? – prijavljeni su bili pod imenom “Ježuviti”, ime koje se neobično svidjelo organizatorima, jer je čudno bilo vidjeti simpatičnu četvorku trinaestgodišnjaka kao stroge isusovce.

            Natjecanje, da upoznamo neke buduće natjecatelje, sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Odnosno, da su znaju povijest jednog kraja, moraju pokazati i na terenu! Svaka ekipa dobija zadatke koje mora obaviti u zadanom roku, bilo da nešto treba fotografirati, pronaći i donijeti, i za to dobija ili gubi bodove. Iako uvijek ima dovoljno vremena, smiješno bude vidjeti učenike kako trče po staroj jezgri Kastva, znojni i crveni.

            Nakon što su uspjeli sve zadatke izvršiti na terenu, izvršili su ih i na papiru – odjednom izađe komisija na dvorište i kaže da se za prvo mjesto moraju boriti OŠ “Nikola Tesla” i OŠ “Sveti Matej”, Viškovo. Upozorio sam ih još to jutro u šali, nemojte me sramotiti da budete prvi, a oni namjerno. Smijali su se i sa smješkom poslije išli kući. A Patrik Čunko, kao i ja, ni kriv ni dužan bio spominjan u medijima kao prvak (bili smo prekasno prijavili drugog učenika umjesto njega).

            Sljedeće godine neki drugi isusovci ili franjevci će se smijati i trčati po jednoj staroj jezgri (u Krku!), a nama ostaje uživati u sjećanju i – proslaviti!

            Po jednoj stvari će mi posebno ostati u sjećanju. Kad smo stigli u školu i čekali da program počne, Sara i Paula su pitale ako smiju brzo u wc – ajde, ali se brzo vratite. Međutim, njih su dvije brzo pretraživale školu tražeći učenika koji se iz njihovog razreda preselio u ovu školu i htjele su ga vidjeti. Uskoro su se s Tonijem vratile i bilo mu je jako drago vidjeti nas, a kasnije je s nama i sjeo, nazdraviti, pričati, zezati se na terasi jednog sunčanog listopadnog popodneva. Neke su stvari ipak važnije od natjecanja.

Ipak, da ne bude da je bilo što – pobjedili su dvadesetak osnovnih škola i lijepo se zabavili: Rene Šeša, David Antonio Modrušić, Sara Milić i Paula Tepuš.

prof. J. Naglić