Osnovna škola Nikola Tesla

„Put ka školi i put ka kući vodili su uvijek prema istome: i jedno i drugo bili su moj dom… Velika radost.“ (iz ljetopisa OŠ „Nikola Tesla 2004. povodom obljetnice 25 godina COOR-a)

Sredinom studenoga u našoj školi svečano je obilježeno 30 godina postojanja cjelodnevnoga odgojno-obrazovnoga rada. Tom prilikom, uz prethodno predstavljanje posebnosti takvoga načina rada ( i rezultata istraživanja) na susretu HPKZ-a u Opatiji, postavljena je izložba „0d školske godine 1978./79. do škole danas“ u prostoru same škole.

Prije svečanoga otvaranja izložbe za sve prisutne je osmišljen i prigodan program u kojem su se izmjenjivali mali dječji zbor i prvoškolci s recitacijama, kao i uvaženi govornici važni u procesu nastanka i potvrđivanja COOR-a.  Odazvao se uistinu velik broj gostiju, a nazočnima su se obratili Darko Lončarić, docent, predstavnik Učiteljskoga fakulteta u Rijeci, više savjetnice za razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje, podružnica Rijeka, Ivana Jurjević-Jovanović i Jasna Vukonić-Žunič, kao i pročelnica Odjela za školstvo Grada Rijeke, prof. Branka Renko-Silov...

Kroz slike i riječi govornika nastojalo se istaknuti kolika se posebnost, kvaliteta i budućnost osnovne škole i poučavanja u njoj ogleda u najboljem svjetlu upravo u primjeru COOR-a. Važno je naglasiti da je ovaj program, jedinstven za Grad Rijeku, MZOS odobrilo 2008. godine. U prvom, davne 1978. godine, eksperimentalnom programu izmijenile su se četiri učiteljice: Marija Šuper, Karmen Marčić, Nada Šubić Bedenicki i Jasna Vukonić-Žunič. U spomenici se može pročitati zapis o namjeri stvaranja kvalitetnijega školskoga programa i očituju se vizionarske napomene o uspješnosti programa.  Uz pohvale na dosadašnjim uspjesima u odgojno-obrazovnom procesu, uz sve govornike koji su se vrlo pozitivnim riječima očitovali o praksi COOR-a u OŠ „Nikola Tesla“, ravnateljica Tatjana Bandera-Mrakovčić iznijela je podatke koji upućuju da sve više škola Primorsko-goranske županije donosi odluku o uvođenju cjelodnevnoga rada (godinu nakon OŠ „Nikola Tesla“ za COOR se odlučila i OŠ-SE Gelsi, zatim i OŠ Kozala, obje riječke škole). Još jednom su spomenute sve prednosti i posebnosti COOR-a: boravak učenika u školi od 8 do 16 sati, dvoje jednakopravnih i jednako važnih učitelja, škola bez zvona, pribor za rad se ostavlja u školi (osim vikendom), osigurana kvalitetna prehrana od tri obroka, dinamično osmišljen tijek nastavnih aktivnosti i slobodnoga vremena za igru, sport, rekreaciju i druženje, stvaranje poticajnoga i pedagoškog ozračja… Svakako treba istaknuti i suradničko vođenje i učenje stvaranjem, nastavu usmjerenu na učenika uz poticanje i razvijanje samopouzdanja, tolerancije i suradnje te na poštivanje osjećaja, prosuđivanje i promišljanje učenika. Fotografije izložene u školi osvjedočile su izniman rad u proteklih 30 godina.

Zanimljivo je da su se svečanosti odazvali i prvi cjelodnevci, sada odrasli ljudi – tako je jedan nekadašnji cjelodnevac Egon zajedno sa svojim sinom koji je danas također cjelodnevac svečano otvorio izložbu. Iako je rečeno mnogo činjenica koje su zanimljive struci, dojam je ipak da je ovo druženje/događanje zaiskrilo pozitivnim emocionalnim nabojem – ljubavlju prema školi čiji jesmo ili smo bili dio: osvijestiti i prihvatiti školu kao dom ili obitelj nije lako, a nama je, eto, uspjelo.

„Put ka školi i put ka kući vodili su uvijek prema istome: i jedno i drugo bili su moj dom… Velika radost.“ (iz ljetopisa OŠ „Nikola Tesla 2004. povodom obljetnice 25 godina COOR-a)

Sredinom studenoga u našoj školi svečano je obilježeno 30 godina postojanja cjelodnevnoga odgojno-obrazovnoga rada. Tom prilikom, uz prethodno predstavljanje posebnosti takvoga načina rada ( i rezultata istraživanja) na susretu HPKZ-a u Opatiji, postavljena je izložba „0d školske godine 1978./79. do škole danas“ u prostoru same škole.

Prije svečanoga otvaranja izložbe za sve prisutne je osmišljen i prigodan program u kojem su se izmjenjivali mali dječji zbor i prvoškolci s recitacijama, kao i uvaženi govornici važni u procesu nastanka i potvrđivanja COOR-a.  Odazvao se uistinu velik broj gostiju, a nazočnima su se obratili Darko Lončarić, docent, predstavnik Učiteljskoga fakulteta u Rijeci, više savjetnice za razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje, podružnica Rijeka, Ivana Jurjević-Jovanović i Jasna Vukonić-Žunič, kao i pročelnica Odjela za školstvo Grada Rijeke, prof. Branka Renko-Silov...

Kroz slike i riječi govornika nastojalo se istaknuti kolika se posebnost, kvaliteta i budućnost osnovne škole i poučavanja u njoj ogleda u najboljem svjetlu upravo u primjeru COOR-a. Važno je naglasiti da je ovaj program, jedinstven za Grad Rijeku, MZOS odobrilo 2008. godine. U prvom, davne 1978. godine, eksperimentalnom programu izmijenile su se četiri učiteljice: Marija Šuper, Karmen Marčić, Nada Šubić Bedenicki i Jasna Vukonić-Žunič. U spomenici se može pročitati zapis o namjeri stvaranja kvalitetnijega školskoga programa i očituju se vizionarske napomene o uspješnosti programa.  Uz pohvale na dosadašnjim uspjesima u odgojno-obrazovnom procesu, uz sve govornike koji su se vrlo pozitivnim riječima očitovali o praksi COOR-a u OŠ „Nikola Tesla“, ravnateljica Tatjana Bandera-Mrakovčić iznijela je podatke koji upućuju da sve više škola Primorsko-goranske županije donosi odluku o uvođenju cjelodnevnoga rada (godinu nakon OŠ „Nikola Tesla“ za COOR se odlučila i OŠ-SE Gelsi, zatim i OŠ Kozala, obje riječke škole). Još jednom su spomenute sve prednosti i posebnosti COOR-a: boravak učenika u školi od 8 do 16 sati, dvoje jednakopravnih i jednako važnih učitelja, škola bez zvona, pribor za rad se ostavlja u školi (osim vikendom), osigurana kvalitetna prehrana od tri obroka, dinamično osmišljen tijek nastavnih aktivnosti i slobodnoga vremena za igru, sport, rekreaciju i druženje, stvaranje poticajnoga i pedagoškog ozračja… Svakako treba istaknuti i suradničko vođenje i učenje stvaranjem, nastavu usmjerenu na učenika uz poticanje i razvijanje samopouzdanja, tolerancije i suradnje te na poštivanje osjećaja, prosuđivanje i promišljanje učenika. Fotografije izložene u školi osvjedočile su izniman rad u proteklih 30 godina.

Zanimljivo je da su se svečanosti odazvali i prvi cjelodnevci, sada odrasli ljudi – tako je jedan nekadašnji cjelodnevac Egon zajedno sa svojim sinom koji je danas također cjelodnevac svečano otvorio izložbu. Iako je rečeno mnogo činjenica koje su zanimljive struci, dojam je ipak da je ovo druženje/događanje zaiskrilo pozitivnim emocionalnim nabojem – ljubavlju prema školi čiji jesmo ili smo bili dio: osvijestiti i prihvatiti školu kao dom ili obitelj nije lako, a nama je, eto, uspjelo.